Biljke
Čuvarkuća: biljka koja čuva kuću
Ko je odrastao na selu, čuvarkuću je viđao na crepu, na kamenom zidu ili u staroj šerpi pored praga. Ne traži zalivanje ni đubrivo, a jedan busen preživi i po nekoliko decenija.
Šta je čuvarkuća
Čuvarkuća (latinski Sempervivum tectorum) je sukulent iz porodice debelolisnih biljaka. Raste u gustim rozetama mesnatih, šiljatih listova, zelenih sa crvenkastim vrhovima. U listovima čuva vodu, pa podnosi sušu, mraz i siromašno, kamenito tlo.
Semper vivum na latinskom znači „uvek živo“, a tectorum „sa krovova“. Kod nas se zove i krovna čuvarkuća, a u Hrvatskoj i Sloveniji netresk.
Zašto su je stavljali na krov
U narodu se verovalo da čuvarkuća štiti kuću od groma i požara, pa se sadila na krov, iznad vrata i na zidove. Po tome je i dobila ime. Slično verovanje postojalo je širom Evrope, a priča se da je još Karlo Veliki tražio da se gaji na krovovima.
Na krovu od trske ili šindre busen čuvarkuće je imao i praktičnu korist: zadržavao je vlagu i držao materijal na okupu, a širio se sam i nije ga trebalo zalivati.
Kako izgleda i kada cveta
Rozete su široke od dva do desetak centimetara i rastu u grupama. Oko glavne rozete na kratkim izdancima niču mladice, pa je u nekim krajevima zovu „kvočka sa pilićima“.
Leti iz rozete izraste debela stabljika visoka 20 do 40 centimetara, sa ružičastim cvetićima u obliku zvezde. Rozeta koja procveta posle toga se osuši, ali mladice oko nje rastu dalje, pa busen ne nestaje.
Kako se gaji čuvarkuća
Čuvarkuća je dobra biljka za nekoga ko nikad ništa nije gajio. Treba joj malo, a najčešće propada od previše pažnje.
- Stavite je na što više sunca. U senci se izdužuje i gubi crvenkastu boju.
- Zemlja treba da bude rastresita, peskovita ili sa sitnim kamenčićima, a saksija mora da ima rupu na dnu.
- Zalivajte je tek kad se zemlja potpuno osuši. Više čuvarkuća propadne od vode nego od suše.
- Napolju podnosi mraz. U saksiji je zimi dovoljno da ne stoji u vodi.
- Za novu biljku otkinite mladicu sa malo korena i položite je na suvu zemlju. Prihvati se za nekoliko nedelja.
U stanu raste slabije, jer joj treba mnogo direktnog svetla. Najbolje joj je na prozoru okrenutom jugu, na terasi ili u kamenjaru.
Čuvarkuća u kućnoj nezi kože
Naše bake su čuvarkuću imale pri ruci baš zato što je rasla pored kuće. List bi prepolovile po dužini i sočnom, hladnom stranom prešle preko kože. Sok je blag i rashlađuje, pa se koristio kad koži treba malo nege posle dana na suncu, u polju ili u bašti.
Zimi svežeg lista nema, a u gradu ga retko ko ima pri ruci. Zato se od čuvarkuće pravi macerat: listovi stoje u ulju dok ono ne preuzme sastojke biljke, a macerat se zatim koristi u melemima.
Ako koristite svež list, uzmite ga sa biljke koja nije prskana, operite ga i prvo probajte na malom delu kože. Ne nanosite ga oko očiju, na usne ni na oštećenu kožu.
Melem sa čuvarkućom sa Stare planine
Na porodičnom gazdinstvu kod Pirota čuvarkuća se, zajedno sa bršljanom i divljom nanom, sipa u bočicu od 15 ml sa kapaljkom. Prema deklaraciji, melem sadrži macerate i ulja čuvarkuće, bršljana i divlje nane, prirodnu celulozu vrbe i salicilnu kiselinu.
Nanosi se štapićem za uši, u tankom sloju, samo na malo mesto kome treba nega. Tačan postupak piše u uputstvu koje stiže u paketu.
Česta pitanja
Da li čuvarkuća može da raste u saksiji?
Može, ako je saksija plitka, sa rupom na dnu i rastresitom zemljom, i ako stoji na suncu. Lepo izgleda i u staroj šerpi, kamenom koritu ili između cigli.
Koliko često se zaliva čuvarkuća?
Leti otprilike jednom u dve nedelje, a zimi skoro nikad. Zalivajte je tek kad je zemlja potpuno suva.
Zašto se rozeta čuvarkuće osušila posle cvetanja?
Svaka rozeta cveta samo jednom i posle toga se osuši. Uklonite suvu rozetu, a mladice oko nje će popuniti prazno mesto.
Po čemu se čuvarkuća razlikuje od aloje?
Obe su sukulenti sa sočnim listovima, ali aloja je biljka toplih krajeva i kod nas zimi mora unutra. Čuvarkuća je naša biljka, raste napolju i podnosi mraz.
Tekst je informativan. Melemi su proizvodi za negu kože; pre upotrebe pročitajte uputstvo i napomene na pakovanju.